Mandragora je legendarna biljka iz Južne Europe, Jevreji vjeruju da daruje ženama plodnost, a Arapi je zovu "vražja jabuka". Svoj naziv je dobila od dvije grčke riječi i znači: biljka "opasna za stoku". Mandragoru su koristili u vradžbinama, vjerovalo se da nije bezbjedno isčupati korijen mandragore iz zemlje za osobu koja nije zaštićena.
Čovjek je morao povesti sa sobom psa, vezati ga za biljku i isčupati je uz pomoć bedne životinje koja je nakon što je odradila svoj posao momentalno ginula od silne magije. U ovom slučaju čovjeka neće ubiti smrtonosan vapaj biljke, koja urla od bola kad se vadi iz zemlje. Smatralo se da mandragora raste na mjestima gdje je bio obešen ubica.
Duboki korijen mandragore ima čudan oblik, često se razdvaja i potsjeća na ljudsko tijelo, zato su je prije često prikazivali u obliku muškarca ili žene. Njeni okrugli plodovi potsjećaju na jabuku i slično mirišu.
Mandragoru su koristili protiv bolova kao anestetik, jer je jak narkotik. Vjerovalo se da u većim količinama može izazvati ludilo. Lišće mandragore nije toliko otrovno kao njen korijen.
Ova tajanstvena biljka je plašila svojim oblikom i privlačila svojom moći, kao simbol nepojmljive snage i vitalnosti. Pomalo njen miris i poviše njena legendarna slava su inspirisali kćerku Annick Goutal - Camille da napravi misteriozan parfem Mandragore, zajedno sa parfimerom doma, Isabelle Doyen.
Svježa drvenkasta elegantna kompozicija je sjedinila ženstvenost i muževnost u tajanstvenoj harmoniji, kao korijen mandragore koji se javlja u ženskom i muškom obliku. Zajednički miris je u različitim bočicama: ženskoj (sa mašnom) i muškoj (kocki sa visokim poklopcem), tradicionalnih za Annick Goutal.
Ovo remek dijelo moderne magije opčinjava od prvih nota, svježih i laganih, dokazuje da i začini mogu biti svjetli i prozračni. Tanka toplina bibera, travni akord mente i žalfije, i aromatična nota zvjezdastog anisa se pružaju iznad šimširovine i mirišljavog korijenja - džumbira i mandragore.
Mandragore koja se rodila iz tamnih legendi, nikako nije tamna, već je miris šume, malo nostalgične dobre šume, sa njenim čistim zrakom i toplom zemljom, biljem i drvećem u kojoj svakako žive malene vile.
Mandragore je prekrasan primjer tradicije poetskih mirisa koja se nije prekinula sa smrti Annick Goutal. Osnivačica doma, u prošlom pijanistkinja i veoma lijepa žena, otkrila je u sebi poziv parfimera i nastavila da svira mirisnim notama. Annick Goutal se oduševljavala mirisima prirode, zaključavala u lijepe bočice sa mašnom svoje uspomene, utiske od putovanja, omiljene knjige i prilike dragih osoba.
Za zadaću mi napišite odakle potiću mandragoore,za što su ljekovite,i od kakvih otrova vas mogu izlječiti
Zadaću mi predajte do petka,kao i uvijek,na privatne poruke
P.S.ako vas nešto zanima,slobodno me možete ovdje pitati!